TAŠMAJDAN

Park Tašmajdan, smešten u srcu Beograda, teritorijalno pripada opštini Palilula. Ova zelena oaza i dragulj prestonice predstavlja deo istorije Palilule koja se  od Tašmajdana prostire dalje, prema levoj i desnoj obali Dunava.

Svojom lepotom i bogatom istorijom Tašmajdan ne zaostaje za najpoznatijim parkovima prestonica širom Evrope.

 Kao jedan od najvećih turističkih potencijala i znamenitosti Beograda zbog burnih i značajnih događa koji su se na njemu odigrali, Tašmajdan je privlačan za posetioce i turiste. Zahvaljujući svom izgledu i sadržajima mesto je susretanja  svih generacija i organizovanja mnogih kulturnih i umetničkih događaja i sličnih  manifestacija. 

 Tašmajdanski park je izgrađen u periodu od 1950. do 1954. godine i zauzima prostor od 10 hektara prekriven sa oko 60 vrsta drveća, platana, lipe, bukve, javora, divljeg kestena, piramidalnih hrastova, sofore i dr.

Fontana: U centralnom delu jedinstvene arhitektonske celine parka sa raznovrsnim višedecenijskim stablima drveća nalazi se zvučno-svetlosna fontana sa klasičnom muzikom uz koju slapovi vode osciliraju.

Kompleks parka seče ulica Starine Novaka koja deli park na dve prostorne zone.

Ime Tašmajdana potiče iz turskih vremena, od reči taš, što znači kamen i majdan – rudnik.

 

BLAGO TAŠMAJDANA

            Među stanovnicima  dvomilionskog Beograda verovatno ne postoji niko ko bar jednom  nije prošetao Tašmajdanom, ali kako navode autori knjige „Beograd ispod Beograda“ novinar Zoran Nikolić i dr Vidoje Golubović, Tašmajdan je današnjim  žiteljima prestonice ipak zagonetno mesto.

            Staro groblje: Na mestu današnjeg parka nalazilo se Staro groblje na kojem su sahranjivani mnogi znameniti Srbi, a kasnije preneseni na Novo groblje u Ruzveltovoj ulici. Pre toga, baš odatle, Karađorđe je svoje ustanike poveo u oslobađanje Beograda od Turaka 1806. godine.        

            Pećine: Prostor ispod Tašmajdanskog parka zaposedaju tri ogromne pećine koje su međusobno povezane dugačkim prolazima i tunelima. Tašmajdanske pećine imaju možda najburniju istoriju od svih beogradskih i zemunskih laguma, a prema nekim istoričarima njihov nastanak datira još od Rimljana. Ove pećine služile su Beograđanima tokom Prvog svetskog rata kao zaklon od austro-ugarskih bombi. U Drugom svetskom ratu u pećinama je bila smeštena tajna komanda za jugoistok Vermahtovog generala Fon Lera.

            Miocenski sprud: Tašmajdanski miocenski sprud koji se nalazi iznad stadiona Tašmajdan predstavlja sprud u nekadašnjem Panonskom moru, izgrađen od krečnjaka badenske starosti između 15 i 20 miliona godina. Jedan je od dva zaštićena geološka spomenika u Beogradu pored spruda ispod spomenika Pobednik na Kalemegdanu, koji svedoče dugu geološku istoriju nastanka područja Beograda.

Kamenolom: Na Tašmajdanu se nalazio i najstariji rudnik u Beogradu od čijeg kamena su pravljeni sarkofazi, kuće, palate i hramovi stare rimske kulture, kao i delovi vodovoda kojim je voda dovođena u rimsko utvrđenje na današnjem Kalemegdanu.

Hatišerif: Sultanov hatišerih o priznavanju političke samouprave Srbije, kojim je tom prilikom knezu Milošu priznata kneževska titula sa naslednim pravom, pročitan je na Tašmajdanu 30. novembra 1830. godine.

Seizmološki zavod: Na proplanku gde je pročitan hatišerif, sazidana je 1909. godine zgrada Seizmološkog zavoda.

Crkva Svetog Marka: Na istom mestu knez Miloš je podigao staru Crkvu Svetog Marka 1835. godine, koja je uništena u Drugom svetskom ratu prilikom bombardovanja Beograda 6. aprila 1941. godine. Nova Crkva Svetog Marka građena je od 1931. do 1936. godine nedaleko od stare.

Ruska pravoslavna crkva: Ruska pravoslavna crkva – Hram Svete trojice, podignut je 1924. godine, nalazi se u blizini nove Crkve Svetog Marka.

Reprezentativne zgrade sa statusom kulturnog dobra

Univerzitetska biblioteka „Svetozar Marković“ -  izgrađena je 1926. godine, projektanti su arhitekte Nikola Nestorović i Dragutin Đorđević.

Zgrada Arhiva Srbije podignuta je 1928. godne, projektant je Nikola Krasnov.

 Tehnički fakultet je građen od 1925. do 1931. godine prema projektu arhitekata Nikole Nestorovića i Branka Tanazevića, a posle Drugog svetskog rata dozidan je treći sprat po projektu arhitekte Mihaila Radovanovića. U zgradi su smešteni Elektrotehnički, Građevinski i Arhitektonski fakultet.

Pravni fakultet je izgrađen 1936. godine po projektu arhitekte Petra Bajalovića.

Zgrada gimnazije, danas Peta beogradska gimnazija, podignuta je između 1936. i 1938. godine. Za vreme Drugog svetskog rata zgradu je koristio nemački generalštab.

 Pošta – zgrada Pošte izgrađena je 1938. godine, projektant je Josip Pičman.

Hotel Metropol je podignut u periodu od 1954. do 1958. godine po projektu arhitekte Dragiše Brašovana, predstavlja adaptaciju nedovršene zgrade Doma CK omladine Jugoslavije.

SRC „Tašmajdan“ je izgrađen 1958. godine kao objekat visoke ambijentalne vrednosti koja potiče iz uklopljenosti u masiv Tašmajdana. Sportski kompleks predstavlja veliki potencijal za sportski i kulturni turizam, sa olimpijskim bazenom i rekonstriusanim stadionom koji leti otvara kapije za sportske događaje i pozornicu za kulturna i zabavna dešavanja, a zimi klizalište sa referencama najviših evropskih standarda.